Na natječaj, koji je trajao od 30. listopada 2008. godine do 16. veljače 2009. godine, pristiglo je devet radova.
Ocjenjivački sud koji je djelovao u sastavu:
1. Jurica Jelavić, dipl.ing.arh. predstavnik provoditelja- predsjednik OS
2. Ivan Kuret, dipl.ing.str. predstavnik raspisivača-dopredsjednik OS
3. Vedran Mimica, dipl.ing.arh. predstavnik provoditelja
4. Branko Poljanić, dipl.ing.građ. predstavnik raspisivača
5. Pippo Ciorra, dipl.ing.arh. predstavnik provoditelja
6. Andreas Ruby, dipl.ing.arh. predstavnik provoditelja
7. Marijana Bronzović, dipl.ing.arh. predstavnik raspisivača
6. Eduard Katačić, dipl.ing.arh. zamjenik člana, predstavnik raspisivača
na III. sjednici, održanoj 06. ožujka 2009. godine, donio je slijedeću jednoglasnu odluku:
da nijedan rad ne udovoljava postavljenim kriterijima međunarodnog žirija, to jest da nijedan rad nije ispunio i kvalitetno odgovorio na prostorne i programske zadatke. Ipak, tim kriterijima najviše su se približila tri natječajna rada.
Ocjenjivački sud smatra da nema osnove za dodjelu prve i druge nagrade, stoga tim radovima dodljeljuje tri jednakovrijedne treće nagrade, a svim ostalim sudionicima natječaja dodjeljuje jednakovrijedan otkup - obeštećenje.
Daljnja obveza treće nagrađenih autora je dorada radova kroz rad u vidu radionica, prema smjernicama žirija, nakon čega će Grad Split odabrati autora-e za izradu prostorno-planske dokumentacije.
NAGRAĐENI AUTORI:
Jedna od tri jednakovrijedne uvećane III. NAGRADE
u netto iznosu od 140.000,00 kuna dodjeljuje se radu pod šifrom „02″
autori:
Nemico d.o.o. Split i Porticus d.o.o. Split
radni tim:
Damir Rako, dipl.ing.arh.
mr. Nenad Mikulandra, dipl.ing.arh.
Goran Pavlović, dipl.ing.arh.
Franz Zahra, dipl.ing.arh.
Sanja Radovniković, dipl.ing.arh.
Ivana Bakotić, dipl.ing.arh.
Ana Palac, dipl.ing.arh.
konzultanti:
Miroslav Jakovčević, dipl.ing.građ.
Siniša Radić, dipl.ing.str.
Josip Giljanović, dipl.ing.el.
OBRAZLOŽENJE OCJENJIVAČKOG SUDA
Projekt se može opisati kao rezultat ne osobito uravnoteženog nasuprot postavljanja dva posebna projekta, zasnovana na dva sasvim različita pristupa. Metaforički žiri je dao naslov projektu “Od Utrechta do Dubaija” naglašavajući radikalne razlike u konceptualnom te oblikovnom tretmanu obalnog dijela te dijela lokacije na platou iznad mora.
Prvi projekt se odnosi na “gornji plato” (podcjeline A i B) i predstavlja neku vrstu “razvojne strategije”. Strategija na određeni način uzima u obzir te razrađuje postojeću organizaciju zemljišta, naglašavajući “prirodni” karakter razvoja kroz mjerilo malih/srednjih urbanih intervencija.
Drugi projekt je neka vrsta “turbokrajolika” nove obale koja zauzima cijeli obalni plato pa čak i dio morske površine. Osnovni oblikovni argument mogao bi biti sintetski objašnjen kao pokušaj da se “manipulira” klifom/pokosom stvarajući više nivoa za generiranje “tekuće”, sveobuhvatne te monumentalne prostorne intervencije. Ova intervencija obuhvaća cijeli nasuti plato i završava na umjetno stvorenom otoku/lukobranu uokvirujući prostor nove marine.
Ova dva dijela projekta su razvijena na osnovu dva vrlo različita pristupa. Na “gornjem platou” zamjećujemo relativno dijagramatske te planersko strateške poteze, dok je u zoni klifa/pokosa te nasutog dijela obale, projekt poprima više skulpturalni karakter, jedinstveni arhitektonski izričaj koji se ili treba prihvatiti ili ga treba potpuno odbaciti.
Tekstualno obrazloženje projekta nažalost ne pruža podlogu za razumijevanje ovakvog pristupa. Tekst naglašava kao glavne karakteristike rada “prirodnu topografiju uokvirenu u slici grada”, “kontinuitet morfoloških uvala”, respekt prema tradiciji kroz reinterpretaciju linije carda Diokecijanove palače, koja stvara osnovu kompozicije projekta povezujući maritimni za obalnim dijelom. Rad naglašava mogućnosti ispitivanja u domeni “kraajobraznog urbanizma” ali ne pojašnjava načine korištenja teoretskog diskursa ove discipline.
Rad je na najdoslovniji način apostrofirao te naglasio važnost doslovnog čitanja predloženog programa. Ako se gradski projekt Duilovo bude razvijao doslovno prema predloženom programu onda ovaj rad predstavlja dobru ilustraciju mogućih posljedica takvog pristupa.
Pozitivne karakteristike projekta broj 2.
Projekt jasno i pošteno razvija vjeru u ispunjavanje programskog zadatka. Ovakav pristup pokazuje nedostatak kritičke elaboracije s jedne strane ali s druge strane daje mogućnost gradu da “uvidi” stvarno prenošenje programskog zahtjeva u “izgrađenu” formu. “Grad” bi tako mogao korigirati te napraviti neophodne prilagodbe kod prilaza slijedećoj fazi ovog procesa.
Svjesno ili ne, urbano rješenje za gornji plato pokazuje određenu vrstu osjećajnosti za postojeću “izgrađenu” morfološku strukturu. To ne znači da bi trebalo očuvati svu postojeću izgradnju već više naglašava završni aspekt neke vrste “urbanog/turističkog” susjedstva, što je upravo tema na kojj bi “grad” trebao i mogao raditi.
Stvarajući u biti kontradikciju između tekstualnog obrazloženja te osnovnih pokazatelja, urbana morfologija kao rezultat ovakvog pristupa pokazuje jedan zanimljiv nivo fleksibilnosti i ostvarivosti (u odnosu i na program i na formu) koja onda može predstavljati jako korisno oruđe, kad se pristupi stvarnoj transformaciji prostora.
Isto je tako lako zamisliti razvoj ovog projekta po fazama, što je osobito važno u slučaju velikog broja vlasnika zemljišta, nepredvidivih ekonomskih kretanja te ostalih nestabilnosti.
Konačno izgleda da su autori nekako svjesni ili možda i previše “pasivno” svjesni da će projekt imati različite brzine kod transformacije teritorija što će onda i realizirati drugačijim rasporedom aktivnosti za dva različita dijela lokacije.
Negativne karakteristike projekta broj 2.
Većina loših impresija koje je projekt izazvao nastaje zbog stvarnog “karaktera” maritimnog dijela projekta. Ovaj dio izgleda kao XXL (super velika) skulptura koja bi zahtijevala ogromni napor sa ekonomske, tehničke, infrastrukturne te organizacijske strane za eventualnu realizaciju.
Projekt je jednostavno “izbrisao” klif/pokos iz memorije grada, koji predstavlja posebno prirodno obilježje, trgujući sa postojećom vezom između gornjeg i donjeg dijela terena sa nekom vrstom mekane terasaste površine koja u biti dokida specifične prostorne kvalitete mjesta.
Obalni dio projekta nije istovremeno “dobra prilika” ili početak za širu redefiniciju obalne promenade. Veze sa ostalim obalnim prostorom su nekako nespretne i nisu jasno niti “svjesno” razriješene. Tako da projekt gotovo negira bilo koju vrstu kontinuiteta, što bi sigurno bilo od interesa ako želimo ostvariti živom vezu ovog prostora sa gradskim prostorom Splita.
U ovom kontekstu maritimni dio projekta može opstati samo kao “jedan pucanj” projekt, koji se ili kupuje kao takav ili ga treba odbaciti u cjelini.
Neka specifična arhitektonska rješenja pokazuju stanovite slabosti i greške. “Autoput” koji uranja u more je totalno izvan mjerila dok su neki “luksuzni” prostori mjesta sa kojih nije moguće vidjeti more.
Jedna od tri jednakovrijedne uvećane III. NAGRADE
u netto iznosu od 140.000,00 kuna dodjeljuje se radu pod šifrom „06″
autor:
Produkcija 004
projektni tim:
Davor Katušić, dipl.ing.arh. (MA BiA)
Aneta Mudronja Pletenac, arh.
Ana Mrđa, dipl.ing.arh.
Martina Paun, dipl.ing.arh.
Jana Kocbek, udia.
Juri Armanda
Karl Geisler
suradnici:
Ivana Jurić, aps. arhitekture
Juraj Dijanežević, aps. arhitekture
OBRAZLOŽENJE OCJENJIVAČKOG SUDAŽiri je ovom radu dao naslov “Ljeto u San Marinu” referirajući se na stvaranje turističkog centraliteta međunarodnog značaja.Projekt predstavlja elaboriranu teoretsku premisu, nastojeći otvoriti ozbiljnu diskusiju o suvremenom razumijevanju fenomena turizma. Ovaj projekt funkcionira jako dobro kao prilog razjašnjenja određenih nedorečenosti te nedostatka strateškog promišljanja natječajnog zadatka.
Nakon ove elaboracije projekt predviđa raspodjelu teritorija u tri različite horizontalne zone, koje se paralelno spuštaju prema moru. Ove zone/”urban strips” su važnije kao konceptualni “čitači” nego kao stvarno iščitavanje prostorne prirode mjesta. Svaka zona je u stvari pozornica za konceptualno istraživanje mogućih odnosa između turističkih programa i urbanog konteksta grada. Zone su definirane velikim objektima/sadržajima u najgornjoj zoni, urbanom teksturom malog mjerila u centralnoj zoni te maritimnim sadržajima u obalnoj zoni.
Pozitivne karakteristike projekta broj 6.
Žiri mora pohvaliti cijeli uvodni dio projekta, koji prezentira promjenljivu prirodu turističke industrije kao i prijedlog za moguće plodonosan dijalog sa “gradom” o ovoj temi. Rad je dvostruko koristan, kao bolja definicija natječajnog programa sa predviđajućim koracima u njegovoj transformaciji, kao i poziv za istinsko promišljanje turističkog identiteta grada Splita.
Osjećaj koji se pojavljuje kod iščitavanja planova i crteža naslućuje stvaranje turističko tematskog parka koji bi mogao predstavljati zanimljiv pogled na problematiku lokacije.
Rad predstavlja pokušaj da se barem konceptualno ispitaju odnosi između grada, krajolika te turističkih identiteta.
Rad predstavlja i pokušaj, doduše najrealniji ali isto tako i najneuspješniji da sa “uključivim” dizajnom obalnog dijela artikulira prostore marine i ostalih obalnih sadržaja.
Negativne karakteristike projekta broj 6.
Osnovni problem rada je da jako teško može zaobići ideju stvaranja satelitskog grada. Teško je pronaći moguća iskustva koja bi se mogla generirati prema ovom projektu a da bi pokazala mogućnosti stvarnog povezivanja sa gradskim okolišem. Rad je jako samoreferencijalan i to ne samo kao kompozicija, već i unutar posebnih zona/urbanstrips. Postoje jasni problemi razgraničenja između ovih zona. Tranzicija iz jedne prema drugoj je u stvari jako komplicirana.
Ako se koncentriramo na podzemni dio programa možemo zaključiti da bi projekt imao puno veći utjecaj na teren nego što bi se moglo zaključiti iz
Prvog pogleda. Projekt bi u stvari trebao redizajnirati klif/pokos.
Projekt može funkcionirati samo kao jedinstvena transformacija bez mogućnosti fazne implementacije, barem unutar svake pojedine zone/stripa.
Daleko najrazočaravajući, kao arhitektonsko oblikovni doprinos, je obalni dio projekta koji zauzima nasuti plato. Jednostavno nije uspješan u prilazu grada na more niti u naporu da se drugačije valorizira cjelokupni obalni potez.
Jedna od tri jednakovrijedne uvećane III. NAGRADE
u netto iznosu od 140.000,00 kuna dodjeljuje se radu pod šifrom „07″
autor:
3LHD + Dražen Pejković
projektni tim:
Saša Begović, Marko Dabrović, Tatjana Grozdanić Begović,
Silvije Novak, Dražen Pejković, Danira Matošić Matičević,
Gorana Barbarić, Martina Ružić, Filip Dubrovski
suradnici projektnog tima:
Luči Plosnić, Alida Alunić
suradnici:
maritimno rješenje - prof.dr.sc. Mijo Vranješ, dipl.ing.građ.
prometno rješenje - Drago Damjanić, dipl.ing.građ.
3D vizualizacije - Lemonade d.o.o.
OBRAZLOŽENJE OCJENJIVAČKOG SUDAŽiri je ovom radu dao naslov “Dvostruki Miami” referirajući se na ozbiljnu ambiciju projekta na stvori superurbano okruženje na splitskom “waterfrontu”.
Projekt prije svega predstavlja jasnu poziciju koja zagovara daljnju snažnu urbanizaciju lokacije. Ova se urbanizacija doduše dešava u donekle kontradiktornim okvirima. Naime hotelska se izgradnja predviđa unutar morfologije stambenih “donjogradskih” blokova srednje gustoće izgradnje. Urbana “ravnina”/tlocrt na neki način pomaže u stvaranju određenog osjećaja kontinuiteta između postojeće gradske morfologije te programa na ovoj lokaciji. Isto takav kontinuitet je prisutan u povezivanju gornjeg platoa i obalne zone lokacije. Zauzimajući ovakvu poziciju autori su odlučili da ne pridaju preveliku pažnju krajobraznim kvalitetama klifa/pokosa, koji je totalno apsorbiran urbanoj masi ovog projekta.
Konačno, projekt se osniva na dva osnovna elementa: jedan je urbani raster koji se bez razlike na kontekst spušta prema obali, dok drugi predstavlja povišena paluba, simbol i supstanca javnog prostora, neka vrsta velike urbane terase koja pomiruje vezu lokacije sa morem , ali ignorira relaciju između lokacije te ostatka “waterfronta”.
Da bi naglasio svoju gradskost projekt nastavlja svoje prikaze i izvan zone zahvata da bi dokazao kako će grad uključiti cijeli ovaj prostor.
Pozitivne karakteristike projekta broj 7.
Rad afirmira snažan osjećaj za urbano kao i želju da budućnost ove lokacije bude istinski gradska.
Artikulacija, te veličina urbanih blokova, omogućava jednostavno prilagođavanje budućim programatskim zahtjevima kao i faznoj realizaciji projekta.
Uzdignuta, povišena paluba, usprkos mnogim greškama, ipak predstavlja mogućnost da naslutimo kakav bi osjećaj tog javnog prostora na ovoj lokaciji mogao biti a da bi definirao obalnu promenadu.
Postoji jedan, barem, pokušaj da se organizira veza između gornjeg platoa i obalnog nivoa, barem na nivou urbane geometrije.
Dizajn marine odaje autorsko poznavanje dizajna ovakvih sadržaja.
Negativne karakteristike projekta broj 7.
Druga (zapad-istok) strana ortogonalnog kontinuiteta koji ovaj plan predviđa, na određeni način dovodi u pitanje. Naime, ambicija harmoničnog te homogenog projekta za obalni razvoj, suprotstavljena je jakim urbanim blokovima na obe (istok-zapad) strane lokacije iz razloga preizgrađenosti i prevelike urbane gustoće.
Dizajn izdignute platforme stvara seriju urbanih konzekvenci. Gotovo da nam objašnjava da je ulazna ambicija projekta da stvori glamurozne prostore umjesto kvalitativnih prostora; poništava klif/pokos kao obilježje, uključuje jednu predimenzioniranu infrastrukturnu mrežu sa podzemnim sadržajima. Zamislite samo “neophodnost” podzemnog tunela u odnosu na datosti lokacije. Pogled na novi “grad” na moru predstavlja pretjerane urbane gustoće.
Koncept serije različitih hotela na jednom gradskom mjestu može funkcionirati u nekim specifičnim situacijama, ali ne izgleda da bi se mogao dogoditi i na ovoj lokaciji.
Naime mogle bi se zamisliti posebne veze sa plažom, specijalizirani sportski sadržaji ali ništa od toga se ovdje ne dešava.
Jedan od šest jednakovrijednih OTKUPA
u netto iznosu od 20.000,00 kuna dodjeljuju se radu pod širom „01″
autor:
Maren Harnack, dipl.ing.arh. (Neumünster, Germany)
OBRAZLOŽENJE OCJENJIVAČKOG SUDA
Predloženim rješenjem nisu dovoljno dobro sagledane ni razrađene osnovne programske postavke. Ideja tipologije štapićastih objekata položenih u smjeru sjever-jug, nije u skladu s programskim i prostornim odrednicama, niti se uklapa u širi urbanistički kontekst. Predložena morfologija izgradnje nije ostvarila ni oblikovala dovoljno kvalitetan odnos prema javnom pješačkom prostoru (šetnici Lungomare).
Jedan od šest jednakovrijednih OTKUPA
u netto iznosu od 20.000,00 kuna dodjeljuju se radu pod širom „03″
autori:
Andrej Radman, dipl.ing.arh. (Zagrab)
Igor Vrbanek, dipl.ing.arh. (Zagreb)
OBRAZLOŽENJE OCJENJIVAČKOG SUDA
Koncept, zasnovan na dosljednosti poštivanja paradigme ‘Centvria Duilovo’ ostao je pretežito na razini teorema, što ga čini isuviše artificijelnim i nedovoljno argumentiranim u interpretaciji na konkretnoj lokaciji, a posebno u odnosu na širi prostorni kontekst.
Tretman i geometrija završne obalne linije morfološki su neprihvatljivi.
Jedan od šest jednakovrijednih OTKUPA
u netto iznosu od 20.000,00 kuna dodjeljuju se radu pod širom „04″
autor: x3m: arhitektura + urbanizam
autorski tim:
Mirela Bošnjak, dipl.ing.arh. (Zagreb)
Mirko Buvinić, dipl.ing.arh. (Zagreb)
Maja Furlan Zimmermann, dipl.ing.arh. (Zagreb)
Ivana Škrabalo, dipl.ing.arh. (Rijeka)
maketa:
Peter Mišković, dipl.ing.arh.
OBRAZLOŽENJE OCJENJIVAČKOG SUDA
Urbanistički koncept, baziran na ideji uspostave kontinuiranog poteza ’sustava lučica’ od uvale Trstenik do Stobreča u dužini od cca 5 kilometara nije realan i nema uporište u temeljnoj prostorno-planskoj dokumentaciji Grada.
Stvaranjem ‘unutarnjeg mora’ između sadržaja marine i obalne linije (plaže) slabi se koherentnost zone u cjelini i gubi vjerodostojnost osnovne zamisli spuštanja grada na more.
Nasuti plato, na kojem se očekuje najveći intenzitet urbaniteta i formiranje javnog prostora (nove gradske rive) s neposrednim kontaktom šetača u odnosu na obalni rub-waterfront, nepotrebno se programski osiromašuje i namjenjuje za plažu, a dio vitalnih funkcija preraspodjeljuje u podcjelinu F (marina) bez suvisle međusobne povezanosti.
Dosljednost ovakve zamisli očituje se i u prometnom rješenju, kojim se ukupan prostor obuhvata strogo razdvaja na pojedine funkcionalne cjeline, bez očekivanog doprinosa u njihovom međusobnom prožimanju.
Jedan od šest jednakovrijednih OTKUPA
u netto iznosu od 20.000,00 kuna dodjeljuju se radu pod širom „05″
autor:
zerOgroup [Laurent Troost] (Manaus, Brasil)
OBRAZLOŽENJE OCJENJIVAČKOG SUDA
Projekt ima kristalno jasnu viziju koja bitno kritizira predloženi program na lokaciji. Naime autori negiraju mogućnosti turističkih sadržaja na gornjem platou tvrdeći da takav razvoj nije održiv. Prema njihovom projektu održiv bi razvoj turističkog programa mogao biti zamišljen kao sasvim novi artificijelni otok, gdje bi zeleno brdo maskiralo teški program od pet hotela s pet zvjezdica. Usprkos nedostatku osjećaja za stvarnost, projekt doprinosi nekim korisnim razmišljanjima o vezama između grada i krajolika te turističke industrije. Ideja da se turistički programi na određeni način odvoje u maritimnoj zoni je donekle “luksuzna”, ali isto tako stvara osjećaj “očekivanja” koji bi mogao biti koristan kod budućeg promišljanja definitivnog programa na lokaciji. Projekt je vrlo jasno odvojio urbani prijedlog za dio teritorija koji “ostaje” gradu kao i stanovnicima, koji ovdje već žive u odnosu na turistički dio programa. Oba urbana pristupa za gornji plato kao i za redefiniciju prostora oko postojećeg hotela Zagreb pokazuju interesantnu osjećajnost, a onda možda i dvojbu da “otok” i nije stvarno žarište projekta ili možda nije najbolja prezentacija projekta. Ovakav primarni pristup, koliko god bio pomalo naivan i nerazvijen, omogućava daljnje ispitivanje kritičnih odnosa između kategorija urbanizma, krajolika i turizma. Uz vjerojatno određenu dozu ironije i cinizma, projekt jasno smješta turiste u izdvojeni geto. Projekt ne stvara novu obalnu promenadu već je briše iz slike grada. Rad konačno funkcionira puno više kao polemika postavke nego kao ozbiljni prijedlog.
Jedan od šest jednakovrijednih OTKUPA
u netto iznosu od 20.000,00 kuna dodjeljuju se radu pod širom „08″
autor:
Ante Tonko Mladina, dipl.ing.arh. (Split)
radni tim:
Ante Tonko Mladina, dipl.ing.arh. (Split)
Darko Poštenjak (Split)
Marin Jukić (Split)
OBRAZLOŽENJE OCJENJIVAČKOG SUDA
Predložena urbanistička matrica - kompleks četiri samostalne hotelske cjeline organizirane unutar gornjeg platoa - neprimjerena je ovoj lokaciji.
Prometnim rješenjem tj. spuštanjem Lovrinačke ulice do sredine platoa i dalje njenim kapiliranjem prema hotelskim građevinama, bitno se umanjuje njen značaj i onemogućava direktna veza s morem.
Sadržaji na donjem platou prenaglašenog su oblikovanja.
Zelene površine pažljivo su implementirane u rješenje, ne samo kao zaštita prometnih površina već i kao bitan sadržaj svake pojedine cjeline.
Jedan od šest jednakovrijednih OTKUPA
u netto iznosu od 20.000,00 kuna dodjeljuju se radu pod širom „09″
autor:
KOW architecture (Den Haag, Netherland)
OBRAZLOŽENJE OCJENJIVAČKOG SUDA
Prevelika koncentracija malih volumena na zapadnoj strani gornjeg platoa nije funkcionalna i u nesrazmjeru je s hotelskom megastrukturom na istočnoj strani.
Građevine na donjem platou neprirodnog su i prenaglašenog oblika, neprimjerenog širem kontekstu.
Pješački tokovi u smjeru sjever-jug potpuno su prekinuti, kao i kontinuitet kretanja pješaka dalje prema istoku
Za Ocjenjivački sud:
Marin Tudor, dipl.ing.arh., tajnik Natječaja
OBRAZLOŽENJE OCJENJIVAČKOG SUDA
Tjekom zasjedanja ocjenjivačkog suda 05. i 06. ožujka 2009, a nakon analize svih prispjelih radova, kroz seriju intenzivnih razmjena mišljenja, međunarodni žiri je formirao stav o natječajnom programu, kvaliteti pojedinih radova te predložio proces daljnje izrade idejnih urbanističkih rješenja.
Analiza Programa natječaja za Gradski projekt “Duilovo” u Splitu
a) Gradski program
Natječaj previše naglašava isključivo turistički dio programa, uglavnom hotele i hotelske servisne djelatnosti (restorane, barove, kafiće, itd.). Takvo monodimenizonalno razumijevanje programa rezultira nedostatkom programatskih elemenata koji bi kreirali kvalitetne urbane prostore, zanimljive široj publici. Zasigurno će osigurati nastanak turističkog grada za turiste, ali istovremeno vjerojatno neće uspjeti stvoriti prostor za stanovnike grada Splita. Time nastavlja separaciju turista i lokalnog stanovništva, što je prepoznato kao jedan od glavnih problema kasno-modernističkog turističkog urbanizma diljem Europe i šire. Najnovija istraživanja u turizmu sugeriraju dijametralno suprotnu strategiju: stvaranje inkluzivnih uvjeta u kojima turisti i lokalno stanovništvo koegzistiraju. U takvim inkluzivnim uvjetima, turist ne konzumira prostor isključivo kroz zabavu i rekreaciju, već postaje dio mjesta za vrijeme svog boravka - postaje privremeno lokalan. Na taj način lokalno stanovništvo se više ne osjeća odvojeno od svog mjesta zbog postojanja izoliranih turističkih resorta (u koje se ne osjećaju pozvani budući su resorti jasno vođeni prema zahtjevima turističke klijentele). Uz višenamjensku upotrebu prostora i inkluzivne urbane uvjete koji povezuju turiste i stanovnike s ostalim programima profitiraju stanovnici i posjetitelji, zato što mogu zajedno koristiti resurse.
Možda je malo prejednostavan zaključak da samo zato što se u neposrednoj blizini nalaze područja monofunkcionalog stanovanja, natječajna lokacija ne može sadržavati stanovanje. To bi značilo da kažemo da zato što je u prošlosti napravljena pogreška (monofukcionalno stanovanje), možemo napraviti drugu pogrešku i pod svaku cijenu izbjeći stanovanje - samo da bi se zadržala logika generalnog urbanističkog plana. Pravi zaključak bi bio preispitivanje monofukcionalne logike masterplana - zastarjele urbane strategije koja se pokazala neuspješnom puno puta do danas - kroz programska preklapanja stambenog područja sa drugim funkcijama. Takav pristup možemo već vidjeti u Splitu, budući je plan za Split III koji uspješno integrira komercijalne i edukacijske programe (npr. povezanost sa sveučilišnim kampusom na sjeveru) značajno drugačiji u odnosu na monofukcionalni stambeni urbanizam. Primjenu takve unakrsno stimulirajuće logike bi vrijedilo primijeniti i na razvoj natječajne lokacije kroz scenarij koji nije vođen isključivo turizmom.
b) Turistički program
Monofukcionalni turistički razvoj iz 70-ih godina u Španjolskoj, Italiji i drugdje, danas prolazi kroz velike strukturalne probleme. U tim zemljama se trenutačno provodi konceptualno, prostorno, programatsko i infrastrukturalno replaniranje s ciljem transformacije prostora u cjelogodišnji atraktivan teritorij koji koriste različite ciljane grupe i funkcije, a ne samo turisti. Pa ako arhitekti, planeri i znanstvenici danas rade na ispravkama promašaja turističkog urbanizam upravo u mjestima gdje je turistički urbanizam izmišljen i sproveden, bilo bi apsurdno da Split ponovi te iste pogreške. Umjesto toga, Split ima povijesnu priliku učiti iz tih pogrešaka i profitirati od znanja i ekspertize istraživanja o turističkom urbanizmu koje se sprovodi u raznim poznatim institucijama, kao sto su Berlage Institute iz Rotterdama, Intelligent Coast program u Barceloni ili Landscape Urbanism dodiplomski program Architectural Association iz Londona.
Ali čak i u okviru konteksta uobičajenog turističkog razvoja, natječajni program nije na razini suvremenih internacionalnih standarda i znanja, što je razlog da nije u stanju osigurati kredibilitetni scenarij za uspješan projekt, niti za samo komercijalne svrhe. Današnji projekti za turističke resorte uvijek sadržavaju barem jednu glavnu programatsku atrakciju - kongresni centar, dvoranu, aquacentar itd. Na taj način osigurava se neophodna bazična potražnja za hotelskim noćenjima, čime se osigurava ekonomski prihod za sveukupni razvoj. I dok je takva strategija bila uspješno primijenjena sa određenim uspjehom tijekom prošlih dekada u Španjolskoj (ne bi li se riješio problem smanjenja broja posjetilaca i neiskorištenosti hotelskih kapaciteta), nitko ne može garantirati da bi bila uspješan u današnjim uvjetima. Kriza globalne ekonomije očito utječe na smanjenje investicija i u turizmu. Stoga se bilo koji turistički projekt koji danas ima ambiciju privući interes investitora ne može oslanjati na tipologije iz prošlosti, već treba predstaviti nove koncepte koji su dovoljno fleksibilni da podržavaju nepredvidljive izmjene u suvremenom turizmu. Krizu stoga treba shvatiti kao poticaj da se prevladaju poznate ograničenosti turizma. Jedno od ograničenja je tendencija masovnog turizma da apsorbira ekonomski potencijal mjesta bez stimuliranja ekonomskog razvoja tog mjesta. Na primjer, 93% prihoda koje turisti potroše na Karipskim Otocima - jednoj od najpoželjnijih turističkih destinacija na svijetu - ne ostaje na otocima već završi u džepovima stranih turističkih agencija koje monopoliziraju tržište. Lokalno stanovništvo i gradovi gotovo da ne profitiraju od velikog turističkog bussinesa koje se odvija na njihovom teritoriju. Sasvim suprotno, mali hotelski pansioni ugrađeni u urbanu matricu mjesta i vođeni od lokalnog stanovništva - kao što je koncept albergo diffuse - direktno doprinose lokalnoj ekonomiji. Takvo stvaranje lokalne vrijednosti je jedan od ključnih preduvjeta da turizam postane pokretač nacionalne ekonomije. Takav ekonomski aspekt, fundametalan za tipologiju hotelske infrastrukture ne čini se dovoljno zastupljenim u programu koji bi onda vodio projekt prema održivom razvoju Splita kao turističke destinacije.
c) Obalni turizam
Generalno, natječajni program, ako se doslovno pročita pokazuje se kao predeterminiran i nefleksibilan. Ne predviđa scenarije i promjene programa u slučaju da turizam ne dosegne obećanja vezana uz rast iz prošlosti - što je vjerojatna mogućnost s obzirom na trenutačnu ekonomsku krizu koja može potrajati godinama i vjerojatno izmijeniti karakter ekonomije ne samo u kvantitativnom, već i u kvalitativnom smislu. Natječajni program nije uspio u tom smislu zato što se ne bazira na sveobuhvatnoj strategiji turizma Splita, koja bi se trebala osvrnuti na čitav niz tema kao što su: kakav tip turista želimo privući, koje aktivnosti će zabaviti te turiste, kako osigurati cjelogodišnju aktivnost hotela , ili ukratko “kako Split može kreirati svoj turistički profil uz, što se u marketingu zove, “jedinstveni prijedlog prodaje”, kako može generirati turističku ponudu kojom će se razlikovati od svoje konkurencije? To je zadatak koji ne mogu riješiti arhitekti i planeri sami, već je potreban doprinos ekonomista, socijalnih geografa, turističkih stručnjaka i ostalih. Dosta suvremenog istraživanja o turizmu je sprovedeno na taj način i bilo bi mudro poslušati savjete i iskoristiti to znanje.
Nedostatak sveobuhvatne turističke strategije je povezano uz potrebu za sveobuhvatnom strategijom korištenja Splitske obale. Ako je jedan od dugoročnih ciljeva ovog natječaja, kao što je navedeno u programu, povezati grad sa morem, onda je nemoguće ispuniti taj cilj kroz lokalna ograničenja natječajne lokacije, već ga je potrebno sagledati u odnosu na načine na koje je ostatak Splitskog “waterfronta” trenutačno iskorišten ili na koji treba biti promijenjen i razvijen u budućnosti. Postojanje sveobuhvatne vizije gradskog „waterfronta” je ključni preduvjet za definiranje budućeg razvoja natječajne lokacije u dugoročnom smislu.
Preporuka žirija naručitelju, Gradu Splitu, za daljnji rad na idejnom urbanističkom rješenju
Iz obrazloženja žirija može se jasno zaključiti da nijedan rad ne udovoljava svim postavljenim kriterijima međunarodnog žirija, to jest da nijedan rad nije ispunio i kvalitetno odgovorio na sve prostorne i programske zadatke. Ipak, tim kriterijima najviše su se približila tri natječajna rada.
Ocjenjivački sud smatra da nema osnove za dodjelu prve i druge nagrade, stoga tim radovima dodjeljuje tri jednakovrijedne treće nagrade, a svim ostalim sudionicima natječaja dodjeljuje jednakovrijedan otkup - obeštećenje.
Naime, prema mišljenju ocjenjivačkog suda, tri rada bi mogla u daljnjoj fazi izrade projekta kroz model profesionalno organizirane urbane radionice/workshopa, radikalno unaprijediti svoje inicijalne koncepte da bi postali dovoljno kvalitetni te prihvatljivi kao osnova za izradu detaljnih planova uređenja prostora.
Daljnja obveza trećenagrađenih autora je dorada radova prema smjernicama žirija.
Karakter te dorade trebao bi biti baziran na ekspertnom znanju o slijedećim karakteristikama programskog zadatka:
1) Analiza turističke ponude grada Splita kao strateškog elementa razvoja grada
2) Analiza razvoja obalnog dijela grada (waterfronta) te mogućnosti ostvarivanja urbanog kontinuiteta istog
3) Analiza krajolika/landscapea kao osnovne vrijednosti mediteranskog okoliša
4) Upoznavanje sa osnovnim teoretskim postavkama, nove u svijete prihvaćene discipline, “landscape urbanizma”
5) Analiza programa marine sa 400 vezova na zadanoj lokaciji
6) Analiza, te trasparentno upoznavanje sa vlasničkom strukturom na lokaciji te ambicijama pojedinih vlasnika/investitora. Upoznavanje sa zainteresiranim konzorcijima za koncesiju na obalnom području.
7) Analiza “genius locija”, duha mjesta, te ambicije grada Splita da stvori jedinstveni ali prije svega lokalno obojeni splitski urbani projekt. Istraživanje konceptualnih napetosti između lokalne mitologije te globalnih strujanja.
Metoda radionice/workshopa je da u njemu uz pozvane autore te članove međunarodnog žirija sudjeluju i pozvani eksperti u svim navedenim područjima od interesa za definiranje stvarnih programskih i prostornih aspekata idejnih rješenja.
Ambicija radionice je da generira javnu profesionalnu diskusiju o razvoju ovog bitnog gradskog projekta na osnovu tri idejna urbanistička rješenja; nakon čega bi Grad Split bio u mogućnosti odabrati autora/e za izradu prostorno-planske dokumentacije.